Baš poput svih ostalih gospodarskih djelatnosti, avijacija utječe na okoliš na mnoštvo različitih načina. Istovremeno, to je grana industrije koja vlastitu odgovornost spram prirode shvaća vrlo ozbiljno.
Očekivano, najvećom brigom zrakoplovne industrije i dalje ostaje količina svakodnevno proizvedenih ispušnih plinova koji uzrokuju tzv. efekt staklenika, pridonoseći time ubrzanju ionako uznapredovalih klimatskih promjena. Buka koju zrakoplovi uzrokuju, iako znatno manje štetna, drugi je način na koji avijacija mijenja okoliš u kojem djeluje.
Suprotno uvriježenom mišljenju, iznimno je mali dio od ukupne količine ugljičnog dioksida proizvedenog ljudskim djelovanjem krivnja zrakoplovne industrije. Zapravo, unatoč činjenici da je riječ o industriji koja bilježi stalni rast s obzirom na broj prevezenih putnika, avijacija je u posljednjih nekoliko godina uspjela uspjela znatno smanjiti, gotovo zaustaviti, stalno rastuće količine ispušnih plinova. Navdeni je uspjeh rezultat golemih ulaganja u razvijanje, održavanje i usavršavanje iznimno napredne tehnologije, kao i inovativnih operativnih postupaka. Zahvaljujući, u cijelosti, različitim tehnološkim postignućima do kojih je došlo u posljednjih pedesetak godina, suvremeni su zrakoplovi daleko manje štetni po okoliš nego njihovi bučni, neekonomični preci.
Za razliku od spomenutih ispušnih tvari, buka koju stvaraju zrakoplovi šteti prvenstveno kućanstvima u neposrednoj blizini zračnih luka, kao i onim koja se nalaze ispod razgranate mreže doletnih i uzletnih ruta. Zrakoplovna industrija se već desetljećima marljivo trudi svesti njezinu jačinu na minimum: zahvaljujući spomenutom trudu, suvremeni su zrakoplovi umnogome tiši od svojih prethodnika otprije desetak godina. Zahvaljujući izdašnim ulaganjima svih vodećih proizvođača zrakoplova i prateće tehnologije u vlastite sektore koji se bave istraživanjem i razvojem, svaka će sljedeća generacija zrakoplova plasiranih na tržište biti mnogo tiša od prethodne.
Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), međuvladino tijelo oformljeno s ciljem nadziranja civilonog zrakoplovstva diljem svijeta, 2006. je godine osmislila novi standard vrednovanja razine buke zrakoplova i nazvala ga Poglavljem 4 (Chapter 4). Njegov je cilj osigurati da su svi novi zrakoplovi barem 10 decibela (ili približno jednu trećinu) tiši od onih koji su im pretodili, a koji su konstruirani u skladu s nekadašnjim standardnom (imena Chapter 3). Navedeno je vrednovanje tek jedna od mnogobrojnih mjera čija je svrha snižavanje razine buke koju proizvode motori zrakoplova. Zahvaljujući ponajprije njemu, ukupan se broj kućanstava izravno pogođenih zaglušujućom bukom zrakoplova već sada značajno smanjio; u bližoj će budućnosti, bez sumnje, spomenuta brojka biti još manja. Istovremeno, očekivati isključivo od proizvođača zrakoplova i popratne tehnologije da učine sve potrebno kako bi eliminirali smetnju nije dovoljno: upravo se zato već neko vrijeme primjenjuje tzv. uravnoteženi pristup reduciranju buke zrakoplovnih motora koji se, polučivši izvrsne rezultate, pokazao iznimno produktivnim.
Od trenutka u kojem je dovršeno dizajniranje zrakoplova, mnoštvo predanih inženjera marljivo radi na tome da ih učini bržim, čišćim i učinkovitijim. Usporedno s njima, čitava industrijska grana pokušava učiniti što je više moguće kako bi minimizirala mnogostruki utjecaj koji će ti zrakoplovi imati na okoliš; različite uznapredovale, no skupe tehnologije s razlogom obećavaju postupno smanjivanje ukupne količine štetnih tvari ispuštenih u atmosferu, a druga rješenja, svakodnevno primjenjena u najrazličitijim sektorima zrakoplovne industrije, i dalje jamče uštede na svim operativnim razinama. Međutim, avijacija nije u mogućnosti sama otkloniti sve poteškoće s kojima s kontinuirano susreće proteklih desetljeća. Brojni klijenti zrakoplovnih tvrtki, ponajprije putnici, mogu uvelike pridonijeti zaštiti okoliša o čijoj stabilnosti ovise: primjerice, iako zračne luke širom svijeta ulažu iznimno mnogo u razvoj infrastrukture, poput uvođenja brzih vlakova koji će ih povezivati s pripadajućim gradskim središtima, upravo su putnici ti čija je odluka konačna. Kada bi svatko od nas, primjerice, odabrao javni prijevoz umjesto dolaska u zračnu luku osobnim automobilom, količina bi se štetnih tvari ispuštenih u atmosferu s vremenim značajno smanjila, a zrakoplovna industrija prestala biti pogrešno smatrana vodećim svjetskim zagađivačem okoliša. Uz to, sredstva namijenjena povećanju razine čistoće zrakoplova mogla bi se, vrlo lako, preusmjeriti ka boljem opremanju njihove unutrašnjosti kako bi se putnicima omogućilo udobnije putovanje.
Ne postoji mnogo industrijskih grana čije je poslovanje obilježeno neprekinutim, stabilnim rastom učinkovitosti; zapravo, zrakoplovna industrija je jedna od uistinu rijetkih trenutno u mogućnosti predvidjeti, i to s razlogom, dodatna poboljšanja u desteljeću koje slijedi. Taj je procvat, bez sumnje, velikim dijelom rezultat osviještenosti koju avijacija uporno njeguje, a koja podrazumijeva podrobno razumijevanje vlastitih operacija i načina na koje iste utječu na okoliš: svjesni mnogostrukog utjecaja koji imaju na zajednicu (lokalnu i globalnu), zaposleni se u zrakoplovnoj industriji uvijek trude dostojno služiti svojim klijentima, kao i štititi one čiju svakodnevicu na bilo koji način ometaju.
Na sljedećim stranicama možete saznati više o stalnim nastojanjima avioindustrije da minimizira svoj složeni utjecaj na okoliš, a među dostupnim se dokumentima nalazi i deklaracija potpisana od strane predstavnika industrije.
